Pocetna › Navike kretanja

Sto jedem prije i poslije trcanja za lakocu

Navike kretanja·Autor: Damir Novak·~8 min citanja

Godinama sam jeo nasumicno prije izlaska i cudio se zasto se ponekad osjecam tesko. Danas imam jednostavan, miran pristup hrani oko probjezbe — bez strogih pravila i bez obecanja.

Prije: lagano i pravovremeno

Najveca pogreska koju sam radio bila je obilan obrok neposredno prije trcanja. Tijelo tada radi dvije stvari odjednom i izlazak djeluje teze nego sto mora biti. Danas pravilo drzim jednostavnim: sto je obrok blizi izlasku, to je manji i laksi.

Ako trcim ujutro, cesto izadem nakon case vode i komada voca — banane ili jabuke. Ako je izmedu obroka i izlaska sat ili dva, dodam nesto s laganim ugljikohidratima, na primjer krisku kruha s malo meda. Prema mom iskustvu, takav pristup donosi osjecaj lakoce umjesto tezine.

Lakoca ne dolazi od toga sto jedem vise, nego od toga kada i koliko.

Voda je tihi junak

Dugo sam podcjenjivao obicnu vodu. Casa prije izlaska i casa nakon povratka, prema mom iskustvu, cine vise za osjecaj svjezine nego mnogi posebni napici. Strucnjaci Svjetske zdravstvene organizacije isticu da uravnotezena hidratacija opcenito podrzava dobro opce stanje tijekom dana.

Po toplijem vremenu pijem nesto vise i u manjim gutljajima tijekom dana, a ne sve odjednom. Kada je hidratacija ravnomjerna, izlazak se cini laksim od prve minute.

Poslije: mirna obnova

Nakon probjezbe ne zurim s velikim obrokom. Prvo voda, zatim nesto jednostavno unutar sat vremena: jogurt s vocem, zob ili topli obrok s povrcem i zitaricama. Kako navode istrazivaci s Harvarda, kombinacija cjelovitih zitarica, povrca i dovoljno tekucine opcenito doprinosi uravnotezenoj prehrani.

• Voce — brz i lagan izvor energije prije kraceg izlaska.
• Cjelovite zitarice — mirna podloga za dulja, opustena trcanja.
• Povrce — dodaje volumen obroku bez osjecaja tezine.
• Voda — prije i poslije, u mirnim gutljajima.

Najbolji obrok poslije trcanja je onaj koji ne morate dugo planirati.

Moja jednostavna pravila

Sve sto radim svodi se na tri mirne navike: jesti lagano sto blize izlasku, piti vodu ravnomjerno i ne pretrpavati se odmah nakon povratka. Nema zabranjenih namirnica i nema savrsenog jelovnika — postoji samo ono sto vama daje osjecaj lakoce.

Slusajte vlastiti ritam. Ono sto odgovara meni mozda nije vase, i to je sasvim u redu. Hrana oko kretanja trebala bi pomagati uzitku, a ne stvarati novu brigu.

Moj jednostavan dan oko probjezbe

Da bude konkretno, evo kako izgleda obican dan kada trcim ujutro. Cim ustanem, popijem casu vode — to je jedina stvar koju nikada ne preskocim. Ako izlazim gotovo odmah, pojedem pola banane ili nekoliko zalogaja jabuke i to je sve sto mi treba za kratak, miran krug.

Ako imam sat vremena prije izlaska, dodam krisku kruha s tankim slojem meda i jos casu vode. Nakon povratka prvo se istusiram i tek onda doruckujem — obicno zob s vocem ili jogurt i punu casu vode. Taj razmak izmedu dolaska i obroka, prema mom iskustvu, donosi vise osjecaja lakoce nego da odmah sjednem za stol.

Za dane kada trcim popodne logika je ista, samo pomaknuta: laksi rucak barem dva sata prije, voda tijekom poslijepodneva u ravnomjernim gutljajima i jednostavan obrok navecer. Nikakav poseban raspored — samo razmak i jednostavnost.

Sto sam prestao raditi

Vise vrijedi popis stvari kojih sam se rijesio nego popis onoga sto jedem. Prestao sam jesti obilno tik prije izlaska, jer me to gotovo uvijek cinilo tezim. Prestao sam eksperimentirati s posebnim napicima koje zapravo nisam trebao za mirne probjezbe.

Prestao sam i kaznjavati se za »pogresan« obrok. Ako sam pojeo nesto tezi navecer, jednostavno sljedeci izlazak bude mirniji i kraci, bez drame. Kako navode istrazivaci s Harvarda, uravnotezena prehrana temeljena na cjelovitim zitaricama, povrcu i dovoljno tekucine opcenito doprinosi dobrom opcem stanju — a meni je upravo jednostavnost bila ono sto je tu ravnotezu ucinilo odrzivom. Manje pravila, vise mira.

Jos jednu naviku sam ostavio iza sebe: planiranje obroka unaprijed do najsitnijeg detalja. Nekada sam vjerovao da svaki izlazak trazi savrsenu pripremu, pa sam vise vremena trosio na razmisljanje o hrani nego na samo trcanje. Danas drzim nekoliko jednostavnih namirnica pri ruci — voce, zob, kruh, jogurt — i odlucujem tek kada osjetim kako mi je. Ta sloboda izbora, prema mom iskustvu, donosi vise lakoce nego bilo kakav strogi jelovnik, jer hrana opet postaje podrska kretanju, a ne jos jedan zadatak koji treba odraditi.